|
Tekst prijave:
… “Mještani su pristupili radu sa neobičnim oduševljenjem, osobito pomorci. Svaki se brodovlasnik obavezao, da će doprinositi u blagajnu za izgradnju hrama pola ili jedan od sto od kapitala godišnje uloženog u trgovinu, za čitavo vrijeme dok bude rad trajao te da će – prema mogućnosti – besplatno prevoziti kamen sa Korčule na Prčanj. Tim su bila osigurana sredstva; što bi nedostajalo trebalo je da dopuni općinska blagajna.“
“Materijalom izbačenim iz temelja hrama nastalo je današnje pristanište, jer je do tada more dopiralo do ceste.” – piše Don Niko Luković u knizi „Bogorodičin hram na Prčanju“.
Od 2019. godine pristanište u centru Prčanja, koje bi trebalo da bude u vlasništvu lokalnog stanovništva, je iznajmljeno privatnoj firmi koja ga je pretvorila u brodogradilište. Prema ugovoru sa Morskim dobrom, sve to vrijeme ova firma ne ispunjava uslove iz člana 5 ugovora o zakupu, već koristi pristanište isključivo za zaradu. Dešava se da vlasnik ili bilo koji radnik firme ne dozvoljava brodu da pristani ni na 15 minuta, što je predvidjeno ugovorom. Zakupac je okupirao veći dio kopna i korsti ga isključivo za popravku plovila i punjenje brodova gorivom iz nekog starijeg vozila. Prvo, ovo pristanište nije pumpa, ko je dozvolio držati rezervoar sa gorivom na javnom mjestu u nekom vozilu kad djeca trče okolo i prolaznici puše? Ko je dopustio zagađivanje mora gorivom skoro svaki dan? Da ne spominjem činjenicu da ljudi se kupaju okolo. Ko je dopustio izlijevanje kojekakvih hemikalija na pontu u toku popravaka, nakon čega se to crijevom ispire u more? Na lijevoj strani mula jasno su vidljivi tragovi hemikalija i mazuta. Pristanište je nažalost pretvoreno u brodogradilište.
Idemo dalje i da izračunamo nelegalno okupiranu površinu mula. U ugovoru br 0209-2408/3 od 21.06.2019. godine izmedju Javnog preduzeća (Morsko dobro) i DOO “Montenegro submarine” u članu 2 se piše: “Predmet ovog Ugovora je koriscenje čvrsto izgrađeno pristanište i privezište (autorski pravopis) na k.p.564 KO Prčanj I sa dužinom operativne obale za pristajanje L=45m, P kopna=90m², dužina operativne obale za komercijalni privez L=37m, P kopna=74m², dužina operativne obale za komunalni privez L=100m, P kopna=200m²“, i t.d. Na slici jasno se vidi dužina djelova pristaništa (L=100m), pa se vidi da lijeva strana nikako ne moze da bude uračunata u ovu kalkulaciju pa očigledno se koristi (za privremeni privez i podizanje brodova iz vode) za svoje potrebe nezakonito. Što se tiče zauzete porvšine mula-kopna: očigledno je da 200m² nikako ne može da bude neka „dodatna“ površina pored 90+74m², ali ako pretpostavimo da je to tako, onda na današnji dan zauzeto je skoro 2 puta više kvadrata. Prilažem sliku sa geoportala na kojoj se vidi označena površina od 200m², što nikako ne odgovara stvarno zauzetoj površini od skoro 400m².
Od 2019. godine stanovnici su izgubili najmanje 50 metara ponte za kupanje i oko 400 kvadrata za parkiranje vozila. Mi i naša djeca smo izgubili mogućnost bezbjednog i sigurnog plivanja i kupanja u zalivu, posebno u popdnjevnim satima. Gubimo svoj identitet i istoriju, ne poštujemo ono što su naši preci uradili za nas.
Zbog gore navedenog molimo Morsko dobro i druge odgovorne službe da 1) provjerite zakonitost korišćenja kopna za popravku brodova na mulu, 2) provjeriti količinu zauzetih kvadrata na kopnu od strane zakupca, 3) i da ne produžite ugovor sa brodogradilištem pa vratite mulo mještanima.
Kopija ovog pisma će takođe biti proslijeđena Vatikanu zbog nedostatka volje od strane predstavnika crkve da se bore za prava svojih parohijana i predstavniku UNESCO-a.
|
